(Čitaj: To je onaj dan kada se vi ekstra provedete i uroljate dok smo mi umorni od 65-og fotkanja i ljubljenja porodice i prijatelja)
Upamti datum: 19.5.2024.
Šta treba da znate?
Mariji je bilo hladno. Baš hladno. Bila je tu i neka žurka. Nakon tog događaja, morala je da ode još nekoliko puta do Novog Sada te godine, da bi se zgrejala.
Jednog toplog dana u septembru, Marija je imala blizak susret sa traktorskom prikolicom. Nikola joj je tada prvi put poverovao za strah od pasa. U priču su bili uključeni i slatko i čaša vode. Domaćinski.
Nikola je naučio da postoje dve Zara prodavnice u Solunu u krugu od 300 metara. I Marija je to naučila na teži način, nakon što je mislila da ga je neko kidnapovao jer je bio ispred pogrešne Zare. Tražila ga duž cele ulice. Ulica ima 5 kilometara, subjektivan osećaj. Od tada ne kupuje u Zari.
Marija diplomirala mesec dana pre Nikole (he-he). Sve to postaje nebitno onog trenutka kada odlučuju da osnuju firmu. Za izradu sajtova, logično. Do dana današnjeg i dalje i drugima i sebi često objašnjavaju kako se to desilo.
U naš život je ušetao pas Džeki. Marija se više ne plaši pasa.
Veridba na Lefkadi. Marija zapretila da neće javnu veridbu. Restoran bio pun. Grci čestitali na nerazgovetnom grčkom jeziku. Možda je i bio razgovetan, ne znamo, ne govorimo Grčki. Možda zapravo i nije bio grčki. Vino je bilo srpsko, a vadičep smo našli tri meseca kasnije ispod sedišta. A bio je kvalitetan, 800 dinara.
Neke od mogučnosti za naše drage goste iz drugih gradova (ne pitajte nas za izbor jer ni u jednom od ovih smeštaja nismo bili, još uvek nas roditelji primaju u kuću/stan).
Molimo vas da popunite formu do 1.5.2024.